email 28.lipnja 2015. u 10:30
” Rastužila si nas. Pretužno… Kao da smo sami bili tamo. Hvala ti na fotografijama i izvještaju. Dobili smo dokaz stvarnog stanja stvari. Njihova školska svakodnevica potakla je mnoge ljude u davanju podrške i pomoći. Moraš nastaviti sa svojim aktivnostima i projektima. Sastanak glavnog odbora bit će 4 July, kada ću prezentirati i ostalima kroz tvoje fotografije i dokaze stanje u Chai i Tiwi osnovnim školama ”
email od 15.srpnja 2015. u 10:56
“Chai osnovna škola, dobit će školske klupe iz Luxembourga. Zamisli! Istina je. Hvala ti “
Čitam i ne vjerujem. Pa opet ispočetka. Naglas. Slušam samu sebe čitajući sadržaj elektronskog pisma, riječi koje sam tiho ali snažno priželjkivala. Znam da si duhovit, TI tamo gore, ali ovaj put se ne šališ, zar ne ? 352 klinaca nije šala. Meni su važni. Svaki pojedinačno. Znam svaki pogled, ime, lice, ogrebotinu… Svakodnevno gledam 352 pogleda pune neizvjesnosti, straha i tuge.
TO SU TI LJUDI
Postoje tako TI ljudi. Oni koji su shvatili kako davanjem drugima oplemenjuju i sebe. Ne zbog vlastitog ega, svoje slike u novinama ili još gorih motiva. To su ti ljudi koji možda nikada nisu posjetili Keniju. Ljudi kojima to nije ni važno. Ljudi koji samo žele pomoći ne tražeći ama baš ništa zauzvrat. To su ljudi udaljeni preko 6500 km od trošne škole, s vlažnim podovima na kojima svakodnevno sjede učenici u lokvama vode koja prodire kroz poderane hlačice tročne školske uniforme. To su ti ljudi; oni koji šutke, bez pompe, ulažu svoje vrijeme, trud, angažman, novac kako bi napravili bar jedan korak na bolje. Isključivo zbog onih kojima je to najpotrebnije. Ni 6,500 km udaljenosti od male trošne škole ne može ih zaustaviti. Jer, svakodnevno su mislima i djelima tako blizu svim nedaćama, problemima, neimaštini.
IZ LUKSEMBURGA ZA KENIJU
Svaki i najmanji projekt timski je rad koji zahtjeva upornost, predanost i vjerodostojnost kako bi došlo do ostvarenja željenog cilja. Iznad svega osobu od povjerenja ili u prijevodu :“sigurni smo da će svaki cent, euro, shilling donacije završiti tamo gdje treba. 1:1. U ekipi koja se okupila oko pomoći i donaciji za izradu školskih klupa nije bilo sumnje. Čak naprotiv, jednom donacijom pomoglo se na dva mjesta. Gdje ćeš veće sreće!
56 školskih klupa stiglo je u Chai osnovnu školu zahvaljujući donaciji –KENIA FREEN LETZEBUERB – NGO Luksemburg na čelu s predsjednikom gospodinom Jeannot Scheidt.
Cilj ove nevladine organizacije je omogućiti i pružiti dugoročnu priliku djeci i mladima za ravnopravan razvoj usmjeren prema budućnosti i boljem i kvalitetnijem život. Posebno pažnju posvećuju projektima na južnoj obali Mombase gdje živi i njihova kenijska osoba od povjerenja, rođeni luksenburžanin ortopedski kirurg Kwale oblasti Dr. Stan Kinsch koji je i predstavio projekt svojim kolegama u Luksemburgu.
Tako udruženim snagama na relaciji Diani Beach -Luksemburg jednom donacijom pomoglo se u dva projekta, na dvije strane. Narudžbu za izradu 56 školskih klupa dodijelili smo Dječjem selu- sirotištu Diani i njihovom sjajnom stolaru Ishmaelu. Za mene osobno, to je bila vrlo posebna odluka obzirom da sam ih snimala za HTV i “Afrički dnevnik by Petka” i sama se uvjerila u vrijednost i vjerodostojnost projekta. Kao i gledateljstvo. https://www.youtube.com/watch?v=7adtXdbadF4#action=share Kvaliteti izrade i rada Ishmaela marljivog radnika koji je davno u susretu s krokodilom ostajo bez jedne noge, nije bio ništa ni za dodati ni oduzeti. Sve je bilo gotovo u roku. Kvalitetno, jednostavno i funkcionalno.
Jednom donacijom iz Luksemburga pomoglo se:
- Sirotištu Diani i njihovim štičenicima bez ikoga svoga koji sad zahvaljujući domaciji iz Luksemburga i izradi školskih klupa u svojoj kasici bar imaju nešto čime će kupovati pelene za one tek rođene, napuštene. Puniti male plastične tanjuriće rižom, grahom a bit će možda i za koju šalicu čaja. Bar neko vrijeme.
- A drugi dio, 56 jednostavnih, čvrstih školskih klupa svoj dom našlo je tamo gdje je bilo najpotrebnije. Gdje je sve i počelo. U zabačenom selu, na južnoj obali Mombase u trošnoj i vlažnoj osnovnoj školi Chai. Radost, ponos, zahvalnost učenika teško je opisati.
Oni ionako samo žele učiti i učiti i stjecati nova znanja, vještine i na taj način pokušati se izboriti za sigurniju i sretniju budućnost ispod njihovog komadića afričkog neba. Od sada činit će to na način koji zaslužuje svako dijete, svaki učenik. Sjedeći u pravoj đačkoj klupi.Bože, kako je malo potrebno za sreću, a često nam baš to malo nedostaje.
HVALA:
- Mr. Jeannot Scheidt, predsjednik nevladine udruge Kenia Freen Letzebuerb-Luksembourg http://www.keniafrenn.lu/ .
- članovima Kenia Freen Letzebuerb Luksemburg
- Dr. Stan Kinsch
- Ishmaelu na vrijednim rukama i izradi školskih klupa
I tako su drvene đačke klupe vratile osmijeh na lica učenika Chai osnovne škole.
