“Čekaj, zar ćeš stvarno ostaviti sve, siguran posao, uspješnu televizijsku karijeru zbog jednostavnijeg, skromnijeg možda i težeg života u Africi u Keniji ? ”
DA.
Dođu tako trenuci u životu kada Vam svi vaši instinkti govore: “Učini to.”
Nešto što prkosi logici, remeti Vaše već zacrtane planove, izgleda suludo drugima.
Kada se to dogodi, zanemarite logiku i krenite!
Ništa loše se ne može dogoditi. Osim žaljenja što niste pokušali i “Mogla sam, a nisam…”
Ja sam Petka.
Godinama sam slušala:“Počni pisati Petka. Tvoj je život je….” Što? Svaki život poseban je. Vrijedan i pisanja i čitanja i divljenja i poštovanja. Ponajviše življenja.
Jer, svima nam je na početku dana ista stvar. A to je, vrijeme. Samo je pitanje kako će ga svatko od nas iskoristiti.
Davno sam si obećala: Trudit ću se živjeti tako, kad jednog dana dođe onih posljednjih pet minuta da moja lista “Mogla sam, a nisam…” bude što kraća.
I nimalo ne žalim što sam danas ovdje gdje jesam. Sve ima svoje razloge i vrijeme.
1997. počela je najdugotrajnija “veza” mog života. Hrvatska RadioTelevizija. Preko 20 godina rada, učenja, odrastanja. Ispred i iza kamera, ispod svijetala pozornice i javnosti, ispred kamera.
Voditeljica, presenter, scenarist, glazbeni urednik, autor, urednik. Od autorskih glazbenih emisije, Show programa, Dodjela glazbenih nagrada, Velikih humanitarnih projekata do Specijalnih projekata i popularnih “last minute specijalki ” ili kako iz ničega napraviti nešto u zadnji čas.
Ali velika ljubav s vremenom je postala posesivna, ljubomora preteška a povjerenje blijedo…I tako na moj osobni zahtjev, vjerne i odane službenice, tiho i bez panike, pompe i opravdavanja završila je na vrijeme jedna duga uzbudljiva veza kako bi ostale samo lijepe uspomene. Radili smo mnogo na kvaliteti i uspjehu našeg “braka”. Jer,
To nije bio posao. To je bila čista, bezuvjetna ljubav i strast. Bilo je super dok je trajalo. Uvijek sam bila drugačija – uvijek svoja.
Oprosti, dragi HRT što su nam snovi postali različiti. Što sam te ostavila u svom stilu; tiho, samozatajno, čiste savjesti sa željom da ti bude sve sretno.
Vrijedilo je. Za gledatelje i zbog gledatelja.
Moj izbor je bio – sloboda.
” There’s no business like show business “
i tko preživi- pričat će…
.
Keniju sam posjetila prvi put kao turist 2003. Nakon povratka i svega viđenog i doživljenog, ispunila mi se želja sve to pokazati televizijskim gledateljima. I tako je moja karijera lica s malog ekrana dobila priliku snimanja po velikoj Africi. Više od 45 snimljenih i emitiranih reportaža o Keniji i Africi kao autor, novinar, reporter, producent Posebno mjesto zauzima ekskluzivni intervju s obitelji američkog predsjednika Baracka Obame u Keniji, samo dan prije ispisivanja povijesti. I najdraži projekt, nagrađivani serijal “African Diary by Petka. ”
“Tata, tata vidi, to je ona teta što priča s krokodilima…” sjećam se veselog dječaka pri susretu na Zagrebačkoj Ilici. Od tada, Petka je postala sinonim za Keniju i Afriku.
I danas sam ovdje. Diani Beach, najljepša plaža Afrike, moja je baza odakle me često poslovi vode u prostranstva Afričkih savana i divljine. Radim i dalje ono što volim i u čemu sam najbolja. Suradnja s internacionalnim TV kućama, snimateljskim ekipama. Veliki kreativac, još veći radnik, uporna i prgava. Eto, i ovaj Web stignem raditi i pisati za druge…
Iako izgleda kao raj, život u raju nije uvijek rajski. Ponekad je lakše, ponekad teže. Ali ljepše.
Jer, kad napusite komfornu zonu shvatite da znate i možete mnogo više. Otkrijete nova zanimanja, interese. U međuvremenu usavršila sam Social Media Content marketing. Fotografija – moja strast i hobi postala je i moj posao. Generalni menadžer Internacionalne produkcije u Coner Power production Ltd, konzultant za medije, savjetnik za putovanja u Afriku i travelplanner i….sve stignem. Surađujem i radim s divnim ljudima, sjajnom ekipom i sve to volim!
A klavir, moja prva velika ljubav ponovno je našla mjesto u mom životu. Godine vježbanja po 13 sati, brojni solistički koncert,lijepa pijanistička i pedagoška karijera Diplomirane Magistre klavira prisutna je u mom Afričkom životu. Prekrasno je raditi sa iznimno talentiranim mladim ljudima, djecom. Otkrivati im kakvo blago od talenta nose u sebi, kako ga iskoristiti, kako do kraja osjetiti ljepotu glazbe, sviranja, pjevanja, muziciranja.
Pedagoški rad na razvoju talenata ovdje u Keniji neprocijenjivo je iskustvo.
Rođena sam u Hrvatskoj. Prekrasna zemlja.
Trenutno živim u Keniji. Magična zemlja.
Sad imam dva doma i to me čini kompletnom.
Odlučila sam da sve oko mene jednostavno bude lijepo. I na manje ne pristajem.
Dođi, javi se, posjeti me! Pa da ti pokažem pravu Afriku.
Što kažu …
Lara Bučić, komercijalist, Frizerki salon “Lara” Opatija
Kao djevojčica pohađala sam glazbenu školu “Ino Mirković”. Imala sam nekoliko profesorica klavira, sve su bile slične, gotovo jednake. Sve osim jedne. Profesorice Petke. Nikada neću zaboraviti naš prvi sat klavira. Ušla sam u prostoriju, a ona je dovršavala pojesti svoju vrećicu čipsa. Ispričala mi se na tome i rekla da je jako gladna jer nije imala pauze. Odjevena u tamnu odjeću, crne, duge, raspuštene kose i prekrasnog osmijeha pomislila sam u sebi – ova profesorica je potpuno drugačija od svih ostalih profesora. Zavoljela sam je već na prvome satu. Osvojila me njena spontanost u tako ozbiljnom zvanju. Približila mi je svijet glazbe na zanimljiv i jednostavan način. Ljubav prema tom instrumentu čuvam i danas.
Martina Cukrov Jarrett , international concert pianist
Petka Coner ulazi u dubinu i srž svega što radi. Visoko motivirana, profesionalna, u isto vrijeme pristupačna i fleksibilna, kao profesor klavira posvećena je i strpljiva s jedinstvenim pristupom. Kao pijanistica izvođač izuzetno glazbena, izražajna, živa, komunikativna s publikom, a u isto vrijeme ozbiljna, duboko uključena u glazbeni materijal koji predstavlja. Raspon zvuka, ekspresivnost, briljantna tehnika koju je pokazala u „Vallee d’Obermann“ Franza Liszta inatoč godinama koje su prošle, pamti se i danas.
Olja Dešić, producer
Apsolutnog sluha,akademska glazbenica u ulozi radio i TV voditeljice ostavila je na mene jak dojam osobe koja zaista zna što radi. Bilo da istražuje glazbenike, postavlja im pitanja “u sridu” i približava naš svijet publici na jedan proživljeniji način od uobičajenog. Nije stoga čudo da su njene emisije “Do zvijezda zajedno” bile takav dugotrajan TV hit glazbeni proizvod. I mi smo bili dijelom njega. Neke snimke iz kazališta Gavella tada i danas su među gledanijim video zapisima Belana i Fiumensa na You Tube. Nevjerojatno veselje Petka mi je priuštila pozivom da za njen serijal “Afrički dnevnik” skladam glazbu – uz bačenu rukavicu: 120 minuta glazbe treba biti gotovo u tri mjeseca. Uz otvaranja svih glazbenih pora, u tome smo i uspjeli. Uloženi trud u soundtrack “African Diary” vraćen je već sljedeće godine nagradom “PORIN” za najbolji album glazbe za kazalište, film i TV “.Vrijedan i predan radnik i suradnik,gdje god se našla, Petka se snašla. Idejama, motivacijom svojih suradnika, majstorica u stvaranju projekata iz ničega.
Ivana Šimunić, make up & hair designer HRT
Do još ne tako davno, dugo smo radile zajedno. Petka je sposobna,samostalna osoba izraženih komunikacijskih vještina i uspješno svladava zahtjevne poslovne zadatke. Tijekom naših zajedničkih projekata, Petka je dala izniman doprinos voditeljskom poslu, kreiranju scenarija, podizanju standarda glazbenih festivala i tv sadržaja. Zrači pozitivnom i vedrom energijom, iznimno ljubazna i draga. Iako sam žalosna, što ne radimo više zajedno, preporučila bih je za suradnju i veselim se svakom njenom novom uspjehu. Petka je pravi timski igrač, ugodna i susretljiva, pravi je prijatelj. Čudo, s kakvom nevjerojatnom lakoćom obavlja svakodnevne zadatke i sve što takne, pretvori u zlato. U Petku se uvijek možete pouzdati. Draga jako fališ, meni i svima !
Tanja Pacek, novinarka 24sata
“Ne postoji ni jedna zvijezda u Hrvatskoj koja, svaki put kad me sretne, kaže „Sjećaš se onog mog prvog intervjua? Trebalo mi je tada, a ti si mi pomogla. Nikad to neću zaboraviti“. Kad mi je Petka Coner rekla to prvi, drugi, treći put, mislila sam „ma dobro, proći će je“. No Petka ni dvadesetak godina kasnije nije to prestajala govoriti. Ako išta cijenim kod ljudi to je skromnost, sjećanje na trenutke kad ti netko da malo vjetra u leđa. Namjerno ne kažem zahvalnost, jer to je preteška riječ. Petka bi i bez tog intervjua vrlo brzo isplivala. Ponajviše drukčijim pristupom radu i kvalitetom. Ne sjećam se kako sam se krajem 90-ih stvorila u „Gavelli“, ni tko me je doveo poslušati, tada radijsku emisiju, „Do zvijezda zajedno“. Pamtim samo svoje oduševljenje redom glazbe, redom vrlo spontanog i ugodnog razgovora s gostom. Pamtim da je Petka unatoč trendovima za goste birala isključivo i samo kvalitetu.Uvijek samo one najbolje. Sjećam se Olivera, Vanne, Parnog Valjka, Josipe Lisac… njezinih razgovora iz kojih sam i ja puno doznavala. Nenametljiva i meni iznimno zanimljiva. Nakon prve emisije nisam propustila ni jednu. I zdušno sam zagovarala da se iz radijskog etera preseli na male ekrane. Ta emisija, tvrdim i danas, bila je toliko dobra da drukčije nije moglo ni biti. A onda je Petka odjednom nestala, otišla je u Keniju. Iz novinarskih krugova doznala sam da je imala privatnu tragediju i gubitak i zbog kojih je pobjegla na drugi kraj svijeta. Čule bismo se, srele, kad bi došla u Zagreb, no o nevoljama nije govorila. Još jedno oduševljenje Petkom. Divljenje. Samozatajna, hrabra mlada žena koja o svojim problemima ne govori jer, valjda, ne želi opterećivati.U jednom od njezinih dolaska u Zagreb posjetila sam je u njezinom stanu. Radile smo priču o njoj a ja pamtim osjećaj ugode Petkina doma. Tada sam prvi put pomislila da smo nešto više od kolegica. Ni tada nije govorila o sebi, umjesto jadikovanja uz kavu draže joj je bilo davati se drugima. I to se jasno vidjelo iz njezinih kasnijih reportaža po Keniji. Baš sam se ponosila gledajući ih. Petku sam tijekom zadnjih desetak godina srela tek ponekad. No ti rijetki susreti bili su puni topline, dragosti. I danas, ma gdje bila, znam da se poslu koji radi daje savjesno i s puno ljubavi. Drukčije nije u njezinoj naravi. Kao i to da sve voli rješavati sama, ma koliko teško bilo. Znam da će i naš sljedeći susret, makar za deset godine biti prisan, topao, kao da smo se jučer rastale; upoznale se kao suradnice – danas smo vjerujem i više od toga. Jer, Petka ne zna drugačije.”
Renata Debeljak , novinarka i dizajnerica torbi RDcode
Petka je veliki profesionalac. Iznimno odgovorna i predana svom poslu. Cijenim ju neizmjerno kao kolegicu. A njezina pozitivna energija i životna radost su jednostavno zarazni. U tolikoj mjeri da je može prenijeti na Vas čak i kad je udaljena više od šest tisuća kilometara. Uživam gledati njezine odlične TV putopise i dokumentarne serije i jako mi je žao što je ne mogu češće gledati na hrvatskim TV ekranima. Ali znam da je beskrajno sretna uz obale dalekog indijskog oceana i da živi svoj san.
